2026-04-09 Do sada pročitan 27 puta

Rano prije podne, AC/DC Thunderstruck s mog mobitela.

- Bok, jesi li ti možda penzić kojem je dosadno? – čujem Renea s druge strane.

- Penzić jesam, ali da li mi je dosadno ovisi o tome što nudiš – odgovaram s osmjehom iako ga on ne vidi.

- Idem u Stari grad Dubovec na prezentaciju… – i nastavlja s detaljima koji mi u tom trenu i nisu toliko bitni. Treba mi predah.

- Može!

I tako, u kasno prijepodne tog četvrtka, dana kao nacrtanog za izlet, vozimo se nas dvojica put Karlovca i uz pomoć Google Mapsa parkiramo ispred Starog grada Dubovca. Već prvi pogled jasno govori da je dvorac, ili utvrda starog grada, detaljno i pomno obnovljena. Ulazak u dvorište to samo potvrđuje.

Sam Stari grad Dubovac se prvi puta spominje 1339. godine no ovaj brežuljak iznad rijeke Kupe nastanjen je u kontinuitetu još od bakrenog doba. Nije to niti čudno jer ovo je prilično dobar, izvrstan strateški položaj! U vrijeme najvećeg političko-vojnog značaja, s kule se pruža pogled na granicu Osmanskog i Habsburškog carstva. Oko utvrde se razvija varoš koju 1578. Osmanlije poharaju do temelja. Stari grad tijekom svoje povijesti mijenja vlasnike, pa su u njegovu posjedu i velikaške obitelji (S)Zudar, Blagaj, Frankopan i Zrinski, da bi na kraju vlasništvo preuzelo zapovjedništvo karlovačke vojske. Od 1896. je u općinskom vlasništvu i otvoren za javnost.

Dvorištem se već muva petnaestak novinara i pripadnika medija čekajući početak onoga zbog čega smo tu: obilježavanje osamdeset godina postojanja i rada karlovačke tvornice mlinarskih i pekarskih proizvoda Žitoproizvod d.d..

Izlazim iz dvorišta i obilazim utvrdu. S jednog mjesta puca pogled na Karlovac i Kupu. Sada mi je posve jasan odabir ove lokacije. Danas je pogled malo skriven krošnjama drveća, ali vjerujem da je u prošlosti situacija posve drugačija. I opet gledam zidine. Da, da, strateški fantastično mjesto. U doba hladnog oružja neosvojivo. Pojavom topova i prvog vatrenog oružja manje – tada mahom sve utvrde gube tu svoju prednost, naprosto si s dovoljne udaljenosti, izvan dohvata strijela, mogao pucati po zidinama. Ali, opet, i oni unutra su mogli mati topove.

Vraćam se u dvorište, taman na početak programa. Iva Povrženić, voditeljica marketinga Žitoproizvoda govori o povijesti tvornice, o starim i novim proizvodima, o planovima i željama. Opisuje mlinarske i pekarske proizvode te poziva predsjednika uprave, Vanju Hanića da nam kaže koju riječ. I na kraju, kruna svega, degustacija nekih njihovih proizvoda u izvedbi profesionalnog kuhara Matka Bukovca. Probam sve opcije, ali one s kozicama su mi najdraže. Pa ih ponovim.

A sada te, dragi moj čitaoče, prepuštam maloj galeriji s ovog kratkog, ali predivnog izleta i pozivam da i sam posjetiš Stari grad Dubovac. I kušaš neke od sjajnih proizvoda iz linije KARLA tjestenine.

 

Na ulazu dobrodošlica od strane oklopljenog vojnika. Pitam ga malo o povijesti utvrde, o vojničkom životu i borbi s Osmanlijama, ali samo šuti. A ništ, bum googlao.

Gledam ga, prilično je visok, netipično visok za to doba. Mora da lokalne djevojke luduju za njim.

Dvorište. Na podu su tragovi temelja kružne kugle, očito je utvrda pregrađivana i dograđivana. Fali mi terasa pri vrhu obrambenog bedema.

Keramičke pločice s glagoljičkim slovima. Ne znam glagoljicu pa ne mogu reći ima li i drugih znakova. Možete ih kupiti u suvenirnici. Kupujem šalicu.

Pogled na drugu stranu dvorišta.

I na treću stranu.

Pogled na utvrdu, Stari grad s vanjske strane.

I neizbježni selfie.

Vidikovac. Krošnje djelomice zaklanjaju pogled na Karlovac i Kupu.

Dvorište je spremno za obilježavanje osamdeset godina postojanja i rada karlovačke tvornice mlinarskih i pekarskih proizvoda Žitoproizvod d.d.

Novinari i predstavnici medija napeto iščekuju početak.

Iva Povrženić, voditeljica marketinga Žitoproizvoda „otvara“ degustaciju!