2018-04-21 Do sada pročitan 3447 puta

Fotografije: Siniša Bačić, Đurđica Marković i ja

Kako pripremiti najbolje tripice na svijetu? Nemam pojma. Nisam neki kuhar, tripice nikada nisam spremao, ali pouzdano znam gdje znaju napraviti najbolje tripice na svijetu!

E pa krenimo, pokazat ću vam to mjesto.

Danas se Dragici i meni pridružuju Teddy Biker Bear i Đurđica. Dan je obećavajući, na nebu ni oblačka, a temperatura raste kao da želi dosegnuti ljetne vrijednosti. No, pustimo meteorologiju, krenimo k najboljim tripicama na svijetu.

Svako putovanje počinje prvim okretajem kotača....

Negdje oko pola dvanaest, nas četvero izlazimo na autocestu i laganim tempom od sto dvadeset na sat grabimo prema Karlovcu. U jednom trenutku me u vizir pogađa ogroman kukac i ostavlja gadnu žutu mrlju na području lijevog oka.

Da čovjek ne povjeruje kakvi sve orijaški kukci lete našim nebom...

Pokušam je obrisati rukom, no samo sam napravio veliku masnu mrlju. Nakon nekoliko minuta još jedan takav i na isto mjesto. Sada lijevim okom više ništa ne vidim, nema druge, zaustavljam se i čistim vizir.

Glatko prolazimo kroz Karlovac i krećemo prema Dugoj Resi gdje se priključujemo na Lujzijanu, meni najdražu cestu kojom sam do sada vozio. Usudio bih se reći kako je ona pravi hrvatski Route 66, kako po značaju tako i po sudbini. Kad je građena, bila je žila kucavica koja je povezivala Kvarner i Istru s unutrašnjošću Hrvatske, a izgradnjom autoceste pada u zaborav.

Zelenilo Gorskog kotara

Zelenilo oko tirkizne Mrežnice melem je za oči i tako ulazimo u Gorski kotar. Zmijugamo lagano kroz zamrla mjesta koja su nekada živjela od „prometnog“ turizma, a danas gdjegdje koji ugostiteljski objekt uspijeva preživjeti. Zdihovo, nekada carstvo janjetine s ražnja, koliko vidim, samo je jedan restoran u funkciji. 

Ispred Miki Mausa u Severinu na Kupi

Prvi pit-stop u Severinu na Kupi, u birtiji Miki Maus gdje uz solidnu kavu možete pojesti i dobar hamburger. Ali muzika, ajme meni….

Đurđica

Gorski kotar, šume tek kreću u pravu vegetaciju no ističu se bijele „mrlje“ u prigušenom zelenilu – divlje voćke u cvatu.

Gorski kotar

Sezona je tek počela, još nismo uigrani te nam trebaju češća protezanja nogu. Ovoga puta negdje u šumi, desetak kilometara prije Delnica.

Treba protegnuti noge...

Šuma izgleda idilično, no pogled niz padinu daje sasvim drugu sliku – pravo smetlište uz cestu, skriveno od pogleda vozača, prizor je katastrofičan! Pa koji su to ljudi koji tu, na tom mjestu, mogu bacati plastične vreće sa smećem, dijelove automobila i bijele tehnike…?? Busati se u prsa domoljubljem i onda iskrcati smeće u šumu?!

Gornje Jelenje

Prijevoj Gornje Jelenje  oduvijek mi izgleda izbrijano, što nije ni čudo, kada tuda derne bura, teško se koje drvo može održati.

Sve smo bliže našem cilju – mjestu gdje spremaju najbolje tripice na svijetu, no još jedan kratki pit-stop i pogled na Kvarner.

Još jedan kratki pit-stop.

I konačno stižemo na cilj! Restoran Putniku  u Sobolu, poznatiji kao Putniku na Grobniku.

Đurđica ispred restorana Putniku

Društvo Laganini bajkera upravo završava s ručkom, mi ipak kasnimo nekih pola sata. Srdačan pozdrav i pridružujemo im se za stolom.

Laganinijevci, grupa, mogao bih reći alternativnih bajkera (kaj god to značilo).

-Imate tripice?, pitam simpatičnu konobaricu.

-Naravno!

-Meni tripice, nema se tu što puno razmišljati. Pa po to sam i došao, uživati u najboljim tripicama na svijetu.

Tripice su posebna vrsta gastronomske delicije: ljudi su ili ludi za njima ili ih ne mogu vidjeti, nema sredine. Kako Đurđica spada u ovu drugu skupinu, naručuje bečki odrezak s pomfrijem. Da se razumijemo, što god naručili u Putniku, bit će izvrsno.

Društvo Laganinijevaca se lagano sprema za polazak dok nas dvoje ostajemo u očekivanju gastronomskog slavlja. Dok čekamo, vrijeme kratimo opuštenoj u ćakuli, a ja i u bezalkoholnom pivu. Alkohol i dva kotača ne idu zajedno.

Nirvana...

I tada dolazi njezino veličanstvo – tripice!!

Njezino veličanstvo - tripice!

One ne samo da su vrhunske, one su i vrhunski servirane! Zagrepčani bi rekli, u rajnglici! I užitak može početi. Vjerojatno postoji onoliko recepata za pripremu tripica koliko ima i kuhara! I to je jedna od njihovih gurmanskih osobina. Svagdje ćete jesti drugačije. Ja najviše volim ove grobničke! Gustoća variva je taman kakva treba biti, niti je prerijetko, pa sliči na juhu, niti je pregusto. U njemu je i izvrsno odmjerena količina krumpira, a češnjak daje jednu posebnu notu. Imao sam sreće pa je u mojoj rajnglici završio i komad svinjske kožice.

Moram spomenuti još jednu specijalnost Putnika – oni peku svoj kruh, a taj izvrsno paše s tripicama.

Mali etno muzej kraj restorana

Pokraj terase je pravi mali muzej ruralnih prijevoznih sredstava i ratarskih alatki među kojima se našlo i nekoliko prastarih bicikala.

I što sada?

-Mogli bismo do Rijeke na kavu!, predlaže Đurđica.

-Dobro, gremo va Riku!

Pogled na kilometar-sat kaže kako Dragica mora na pojilo. Googlam benzinare i nekako mi najsimpatičnija izgleda opcija na Vratima Jadrana.

I Dragicu treba napojiti.

Eh, i sada kada još ne bi bilo te posebne regulacije prometa zbog koje moramo napraviti dodatnih dvadesetak kilometara kako bismo se spustili u centar grada!

Va Riki.

Kratka šetnja Korzom u potrazi za nekom zgodnom terasom ne daje rezultata pa se vraćamo na obalu i sjedamo u O'Haru.

Kava u O'Hari.

Opuštajuća kava i ćakula, no negdje oko šest-pola sedam popodne shvaćamo kako smo u drugom gradu, kako je pred nama još 180 kilometara jahanja. Vrijeme za pokret, a nakon kratke konzultacije, svo četvero zaključujemo kako je možda pametnije autocestom.

Vožnja autocestom je dvosjekli mač, istina da čovjek dođe brže, no zbog jednoličnosti je psihički prilično zamorna. Zaustavljamo se dva puta, a na drugom zaustavljanju slikamo nebo išarano kondenzacijskim tragovima letenja.

Tragovi letenja u suton....

U Zagreb ulazimo s prvim mrakom. Po, sada već tradiciji, vozimo do Bikers Beer Factory-ja gdje pozdravljamo društvo nama dragih HOG-ovaca (Harley Owners Group), no sjedamo za poseban stol. Mali Tomek, sada si ga mogu priuštiti….

Sada znate. Kada želite spremiti najbolje tripice na svijetu, obučete se i odvezete na Grobnik. Ne može jednostavnije!

 

Pročitajte još: Prvi maj va Riki.